Dubrovnik (parobrod, 1909.)

IZVORNA GRAĐA IZ MONOGRAFIJE (2025.) Navod obuhvaća i kontekst drugih brodova prikazanih na istoj stranici.

[Stranica 24] Karadjordje i Dubrovnik Brod uz mul koji se može vidjeti lijevo je parobrod KARADJORDJE čiji je vlasnik bila Jadranska plovidba, dioničko parobrodarsko društvo Sušak, koji je do 1930. godine imao dvije ciminjere, a kasnije nakon preuređenja samo jednu. Nakon Drugog svjetskog rata biva potpuno preuređen i plovi pod imenom PROLETERKA u vlasništvu Jadrolinije. Brod koji se nalazi desno je parobrod DUBROVNIK od Dubrovačke plovidbe A.D., a prvotno ime broda bilo je LOVRJENAC. Zanimljivo je vidjeti kako s jedne strane čekaju kari s konjima, a s druge automobili. Naravno, pored mula se odmah razvijaju restorani i hoteli. Nakon završetka izgradnje hotela Grand Hotel Petka, 1878. odmah se pristupilo izgradnji mula Petka koji je završen 1880. Restoran desno, kojemu se može vidjeti vanjska taraca je restoran Pavlović u najmu prostora Janka Grabušića. Veliki Mul ili Mul Petka je izgrađen iza Starog mula koji je nestao nasipanjem obale luke Gruž 1929., ali se zato Mul Petka, koji je izgrađen 1880. može smatrati glavnim pokretačem razvoja luke Gruž. Preko mula se vrši glavni teretno - putnički promet, i to nakon 30-tih godina 19. stoljeća nakon što je Austrijski Lloyd uspostavio redovan dužobalni promet iz Trsta. Od 1880. tu dolazi i brod DUBROVNIK od Dubrovačke parobrodarske plovidbe. Mul je bio i glavni pokretač razvoja turizma u Dubrovniku te je naročito radi turista pojačan brodski promet nakon izgradnje pansiona i hotela u 30-tim godinama 20. stoljeća. Svi su turisti u to vrijeme dolazili isključivo parobrodima i to je čak trajalo do izgradnje željezničke pruge 1901., izgradnje Aerodroma na današnjem mjestu od 1962. i izgradnjom magistrale 1965. Makadamski putevi postojali su od ranije i bolje su bili uređeni od početka 19. stoljeća, ali su bili neudobni za putovanje pa su udobni parobrodi imali primat. Mul je produljen za 21 metar nakon nasipanja mandrača 1973. godine.

[Stranica 45] Parobrod Dubrovnik U tršćanskom brodogradilištu Cantieri Navale Triestino u Monfalconeu (Tržiću), 14. svibnja 1909. porinuta je s navoza u more novogradnja krštena imenom LOVRJENAC. Kobilica broda dugog 61 metar položena je 1. rujna 1908. za naručitelja Dubrovačku parobrodarsku plovidbu a.d. Pogonom parnog stroja snage 1200 KS zaplovio je brzinom od 13 čvorova iz Trsta za Gruž i Kotor 28. rujna 1909., imao je 924 BRT-a. U Prvom svjetskom ratu rekvirirala ga je 1916. austrijska vojna uprava za ratne plovidbe između Zelenike i albanskih luka. Završetkom rata preuzele su ga savezničke snage koje su ga tek 1921. vratile vlasnicima u Dubrovnik. LOVRJENAC je nastavio održavati svoje prijeratne plovidbe, a 1926. mu je rekonstruiran glavni parni pogonski stroj koji od tada umjesto ugljena počinje trošiti naftu, vidno mu je promijenjeno nadgrađe, dobio je i novo ime DUBROVNIK. Godine 1938 dobiva novo ime DEDINJE i ima 1037 BRT-a. Iste godine je i Dubrovačka parobrodarska plovidba a.d. promijenila ime i skratila ga u Dubrovačka plovidba a.d. Parobrod DEDINJE je kratko plovio prema Dubrovniku na redovnim putničko - teretnim prugama, a povremeno je poduzimao i kružna putovanja. Neko je vrijeme 1939. plovio između Sušaka i Venecije, a u travnju 1941. početkom novoga svjetskog rata na našim prostorima došao je u talijanske ruke. Neko je vrijeme redovito plovio između Dubrovnika i Splita, a od 1943. je u floti talijanskog brodara Sidarma u Rijeci. Slomom fašističke Italije parobrod DEDINJE se našao u Rijeci odakle je 10. rujna 1943. s izbjeglim dijelom 2. Armije pokušao naći spas u plovidbi preko Pule prema Veneciji. Kada je sljedećeg dana stigao pred Lido, na sami ulaz u Lagunu, njemačka je vojska već ulazila u Veneciju pa je brod okrenuo svoj pramac prema obližnjoj luci Chioggia. Po dolasku na novo odredište oko 17:00 sati uslijedio je zračni napad njemačke Luftwaffe u kojem je bombardiran i DEDINJE. Teško oštećen, brod je uskoro potonuo zapadno od tvrđave San Felice na dubinu od oko 20 metara. Svoj život pritom je nesretno okončalo i oko 100 njegovih putnika i članova posade. Nakon rata, ostaci DEDINJA su izvučeni na morsku površinu te u Chioggi izrezani u hrpu staroga željeza.