Nelson

IZVORNA GRAĐA IZ MONOGRAFIJE (2025.) Navod obuhvaća i kontekst drugih brodova prikazanih na istoj stranici.

[Stranica 7] Životopis autora knjige Ivo Batričević rođen je 27. listopada 1958. u Dubrovniku iz pomorske obitelji. Od ranije mladosti s ocem je svakodnevno plovio i bio povezan s morem i oko mora. Kao član JD Orsan jedrio je u klasi: kadet, laser i kasnije na krstašu Dragon i kao član posade na Bobari. Od 1968. do 1973. svakodnevno je u ljetnoj sezoni plovio s ocem koji je bio zapovjednik na školskom brodu Nautika na komercijalnim plovidbama i plovidbama s učenicima Srednje pomorske škole. Sudjelovao je u tegljenju Žute podmornice Pera Miljkovića - Limunade iz brodogradilišta Bijela do Dubrovnika i broda Mošćenice iz Igrana kod Makarske koji će u Dubrovniku postati brod - disko klub Nelson 1970. godine. Srednju pomorsku školu upisao je 1973. te aktivno jedrio i plovio kao skiper na jahtama pod domaćim i stranim zastavama. Kao kadet i časnik plovio je na brodovima: Ivo Vojnović, Kruševo, Bosanka i Jadran od Atlantske plovidbe iz Dubrovnika. Od 1983. radio je kao voditelj brodića Orsan Jedriličarskog kluba Orsan koji je prevozio 50 putnika na jednodnevnim izletima te kao povremena pilotina za Gradsku luku i luku Gruž. Radio je u velikom i malom škveru kluba i na auto dizalici Coles nosivosti 25 tona u vlasništvu kluba. Godine 1989. se zaposlio u Lučkoj kapetaniji Dubrovnik kao stručni referent te je 30 godina radio na graničnom prijelazu. Za vrijeme Domovinskog rata, osim obaveze u Državnoj službi, dragovoljno je radio na ratnoj dizalici ratnog škvera u JD Orsan. Nakon odlaska u mirovinu nastavio se baviti svojim hobijem, a to je kolekcionarstvo. Batričević se aktivno bavi prikupljanjem starih fotografija i kartolina s temom povijesti Dubrovnika, ali na prvom mjestu su mu ipak brodovi te je i sam autor preko 250000 fotografija kruzera i inače svih plovila koja su doplovila ili plove na našem području. Kako kaže, taj mu je hobi usadio otac od rane mladosti kad je s njegove plovidbe na Atlantskoj plovidbi donio fotoaparate Zorki 3 i Fed. Bavio se fotografiranjem i u svom foto laboratoriju izrađivao fotografije. Početkom 80-tih počeo je koristiti i bolju foto opremu te je fotografirao s dijapozitiv filmom i snimao video kamerama VHS i VHS-c. Najponosniji je na svoju kolekciju originalnih brodskih kartolina kruzera, Ro-Ro putničkih brodova, mornaričkih školskih jedrenjaka i mega jahta kojih ima čak 6000 primjeraka uredno složenih u albumima.

[Stranica 75] Nelson - brod disko klub pred Kazbekom Nakon 20 godina plovidbe prevozeći sve vrste tereta po cijelom Jadranu, m/b MOŠĆENICE je svoje plovidbe završio na vezu lučice Igrane kod Makarske. Tu su ga primijetili dubrovački poduzetnici Ivo Škarica i Murat Đurbuzović koji su imali naum pronaći brod koji bi služio za neku svrhu ugostiteljstva. Međutim, zbog veličine broda i skladišta odlučili su ga preurediti u stacionirani - plutajući disko klub. MOŠĆENICE nisu imale svoj pogon te su novi vlasnici iznajmili školski brod NAUTIKA u vlasništvu Srednje pomorske škole iz Dubrovnika i doteglili ga u Gruž, dali su mu ime NELSON. Brod su vezali u četverovez za trajno na Lapadskoj obali između Kazbeka i hotela Lapad. Po provi su bacili dva teška sidra sa sidrenim lancem, i to dosta daleko od broda jer je trebalo tu biti siguran i po jakoj buri i ostalim vremenskim nepogodama, a krmu su lancanama vezali za obalu. Odmah su pristupili radovima te je drvene radove izvodio brodograditelj Ivo Buratović. Napravljena je drvena skala za popet se na brod i odmah se sređivao sami ulaz iz kojega se ulazilo u brodsko skladište tj. u budući disko klub. U zimskim mjesecima NELSON je za po lijepom vremenu bio disko klub u Gradskom portu – na velikom mulu, ali bi se ponovo vratio na njegov stalni vez pred Kazbekom. Godine 1973. brod je prodan Ljetnim igrama za potrebe izvedbe predstave Kolumbo u režiji Georgija Para i tada je dobio ime SANTA MARIA. U Dubrovniku je ostao sve do 1977. kad ga je kupio Josip Španjol iz Rijeke i oteglio u Mali Lošinj. Tamo je bio usidren u samoj luci kao brod restoran sve do 1977./78., a onda je otegljen kod otočića Koludarca i tamo nasukan na plitko dno. Napušteni brod je 1994. godine zapaljen i izgorio je do vodene linije, a ostaci SANTA MARIJE još su tamo, ali vjerojatno neki sitni željezni dijelovi jer ostalo su ipak uništili valovi, podvodni ronioci te se i drveni brod sam od sebe raspao.