Žuta podmornica

IZVORNA GRAĐA IZ MONOGRAFIJE (2025.) Navod obuhvaća i kontekst drugih brodova prikazanih na istoj stranici.

[Stranica 7] Životopis autora knjige Ivo Batričević rođen je 27. listopada 1958. u Dubrovniku iz pomorske obitelji. Od ranije mladosti s ocem je svakodnevno plovio i bio povezan s morem i oko mora. Kao član JD Orsan jedrio je u klasi: kadet, laser i kasnije na krstašu Dragon i kao član posade na Bobari. Od 1968. do 1973. svakodnevno je u ljetnoj sezoni plovio s ocem koji je bio zapovjednik na školskom brodu Nautika na komercijalnim plovidbama i plovidbama s učenicima Srednje pomorske škole. Sudjelovao je u tegljenju Žute podmornice Pera Miljkovića - Limunade iz brodogradilišta Bijela do Dubrovnika i broda Mošćenice iz Igrana kod Makarske koji će u Dubrovniku postati brod - disko klub Nelson 1970. godine. Srednju pomorsku školu upisao je 1973. te aktivno jedrio i plovio kao skiper na jahtama pod domaćim i stranim zastavama. Kao kadet i časnik plovio je na brodovima: Ivo Vojnović, Kruševo, Bosanka i Jadran od Atlantske plovidbe iz Dubrovnika. Od 1983. radio je kao voditelj brodića Orsan Jedriličarskog kluba Orsan koji je prevozio 50 putnika na jednodnevnim izletima te kao povremena pilotina za Gradsku luku i luku Gruž. Radio je u velikom i malom škveru kluba i na auto dizalici Coles nosivosti 25 tona u vlasništvu kluba. Godine 1989. se zaposlio u Lučkoj kapetaniji Dubrovnik kao stručni referent te je 30 godina radio na graničnom prijelazu. Za vrijeme Domovinskog rata, osim obaveze u Državnoj službi, dragovoljno je radio na ratnoj dizalici ratnog škvera u JD Orsan. Nakon odlaska u mirovinu nastavio se baviti svojim hobijem, a to je kolekcionarstvo. Batričević se aktivno bavi prikupljanjem starih fotografija i kartolina s temom povijesti Dubrovnika, ali na prvom mjestu su mu ipak brodovi te je i sam autor preko 250000 fotografija kruzera i inače svih plovila koja su doplovila ili plove na našem području. Kako kaže, taj mu je hobi usadio otac od rane mladosti kad je s njegove plovidbe na Atlantskoj plovidbi donio fotoaparate Zorki 3 i Fed. Bavio se fotografiranjem i u svom foto laboratoriju izrađivao fotografije. Početkom 80-tih počeo je koristiti i bolju foto opremu te je fotografirao s dijapozitiv filmom i snimao video kamerama VHS i VHS-c. Najponosniji je na svoju kolekciju originalnih brodskih kartolina kruzera, Ro-Ro putničkih brodova, mornaričkih školskih jedrenjaka i mega jahta kojih ima čak 6000 primjeraka uredno složenih u albumima.

[Stranica 73] Žuta podmornica - restoran ŽUTA PODMORNICA je dotegljena u Rijeku dubrovačku školskim brodom NAUTIKA i jednim malim remorkerom iz brodogradilišta Bijela u Crnoj Gori. Nakon uređenja, bila je vezana između Susjepana i Batahovine i radila kao restoran. Izgrađena je 1943. u brodogradilištu Cantieri Riuniti dell’Adriatico u Monfalconeu za talijansku Ratnu mornaricu pod imenom NAUTILO. Porinuta je u more 20. ožujka 1943., isporučena 26. srpnja 1943., bila je klase ‘Tritone’ jurišna podmornica, duljine 63,15, širine 6,98 metara, istisnine (težina podmornice) 1905 tona, pogon su joj bila dva dizelska motora ukupno 2400 KS., brzine na površini 16 čvorova, a brzine pod morem osam čvorova. Što se tiče naoružanja, imala je jedan top kalibra 100 mm, šest strojnica od 13.2 mm i šest torpednih cijevi od 533 mm (četiri pramčane i dvije krmene). Imala je ukupno 49 članova posade, pet časnika i 44 dočasnika i mornara). Nijemci su je zarobili u Monfalconeu u rujnu 1943. te je uvrštena u sastav Kriegsmarine pod imenom UIT 19 (Unterseeboot Italienische). Potopljena je 9 siječnja 1944. u Puli u britanskom zračnom napadu, 1948. izvađena je i otegljena na popravak u Remontni zavod Sava Kovačević u Tivtu, 1953. uvrštena je u sastav JRM pod imenom SAVA oznake 802. Godine 1968. povučena je iz aktivne službe, a 1970/71. brisana je iz sastava JRM i prodana Peru Miljkoviću iz Dubrovnika. Dotegljena je u Mokošicu i preuređena u restoran sa stalnim vezom između Sustjepana i Batahovine, 1974. Prodana je za rezanje Brodospasu. 10. siječnja 1974., a po tegljaču Jupiter je dotegljena u rezalište Sveti Kajo pored Solina.