Roko
Tolić

Roko Tolić (1976.) dubrovački je ekonomist, zrakoplovni menadžer, bivši vaterpolist i sportski dužnosnik te bivši zamjenik dubrovačkog gradonačelnika. Osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku, gdje je diplomirao na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu, smjer turizam. [1,2]

SPORT I VATERPOLO
U izvještaju Slobodne Dalmacije od 6. kolovoza 1990. Roko Tolić naveden je u sastavu Jugove pionirske momčadi koja je osvojila prvenstvo Hrvatske. U istom je članku trener naveden kao Vido Bogdan. [5] U srpnju 1994. Slobodna Dalmacija najavila je njegovu ispomoć drugoligašu Cavtatu, zajedno s još dvojicom Jugovih igrača. [6]
U razgovoru objavljenom 23. rujna 1995. predstavljen je kao devetnaestogodišnji centar Bellevuea. Prethodne sezone trenirao je u Jugu pod Nevenom Kovačevićem, a zahvaljujući dvojnoj registraciji igrao i za Bellevue. Za Bellevue je u osam nastupa u Drugoj ligi – jug i kvalifikacijama postigao 14 pogodaka, sudjelujući u njegovu ulasku u Prvu ligu. Želio je više natjecateljskog prostora i eventualni povratak u Jug; tekst nije dokaz konačno realiziranog novog transfera. [7]
Početkom 1997. navodi se kao osoba zadužena za mlađe kategorije VK Dubrovnik. Govorio je o radu kluba, pripremama u Kranju i mladim igračima; treneri su u članku imenovani zasebno. [8] Igrao je i u Divljoj ligi: bio je u sastavu Montovjerne koja je 2003. u finalu pobijedila Copacabanu 7:5 i osvojila 20. izdanje natjecanja, a 2010. zabilježen je u momčadi Luke Čilipi. [9,10]
Sportski angažman nastavio je u upravljačkim tijelima. Na skupštini Hrvatskoga vaterpolskog saveza 10. listopada 2010. izabran je u Upravni odbor kao jedan od predstavnika Juga. U studenome 2013. izabran je u Upravni odbor i Upravu VK Jug Croatia osiguranje te naveden u sastavu novog Izvršnog odbora. [27,28]

POLITIKA I JAVNE DUŽNOSTI
U političkom životu djelovao je kroz HSS. U lipnju 1998. izabran je u Gradski odbor HSS-a Dubrovnik, a nakon kotarskih izbora krajem iste godine u Vijeće Gradskog kotara Lapad, s liste HSS-a i HSU-a. [11,12] U listopadu 1999. postao je predsjednik Kluba mladih HSS-a Dubrovačko-neretvanske županije. [13]
U studenome 2000. izabran je za dubrovačkog dogradonačelnika u vrijeme gradonačelnika Vida Bogdanovića. Dužnost je obnašao 2000.–2001. [1,14] U siječnju 2001. izabran je za jednog od potpredsjednika županijske organizacije HSS-a te imenovan u Upravno vijeće Javne ustanove Lokrum. U svibnju 2001. izabran je u Gradsko vijeće Dubrovnika na listi HSS-a. [15–17]
U srpnju 2006. u izvještaju s komemoracije u Trstenome naveden je kao predsjednik Zavičajnog kluba Imoćana u Dubrovniku. U svibnju 2010. izabran je u Sabor Hrvatske turističke zajednice kao predstavnik županijske turističke zajednice. [20,26]
Na lokalnim izborima 2021. kandidirao se za dubrovačko-neretvanskog župana kao nezavisni kandidat uz potporu SDP-a i HNS-a. U prvom krugu 16. svibnja zauzeo je treće mjesto i nije ušao u drugi krug. Dubrovački vjesnik poslije izbora navodi 11.819 glasova odnosno 19,31 posto. [2,32]

ZRAČNA LUKA DUBROVNIK I ZRAKOPLOVSTVO
U Zračnoj luci Dubrovnik počeo je raditi 2001. na zajedničkim poslovima. Dana 15. rujna 2009. imenovan je direktorom, naslijedivši Tončija Peovića. Novinsko izvješće neposredno nakon imenovanja navodi njegovu prethodnu dužnost pomoćnika glavnog direktora za zajedničke poslove. Zračnu luku vodio je do početka veljače 2018., kada ga je naslijedio Frano Luetić. Potom je ostao u poduzeću kao direktor Sektora trgovine, do prelaska u Crnu Goru 2024. [1,3,18,30,31]
Tijekom njegova direktorskog mandata nastavljen je višefazni razvoj aerodroma započet za Peovića. U svibnju 2010. otvoren je terminal B, površine 13.700 četvornih metara, uz tada objavljenu vrijednost od 160 milijuna kuna. [19] Godine 2012. Zračna luka dobila je Zlatnu kunu županijske gospodarske komore; to je priznanje poduzeću, a ne osobna Tolićeva nagrada. U izvještaju je za 2011. zabilježeno 1.349.501 putnika. [21]
Arhivski tekstovi prate pripremu nove razvojne faze i europskog financiranja: 2012. spominje se plan modernizacije vrijedan 120 milijuna eura, 2013. širi projekt od 220 milijuna eura do 2020., a krajem 2014. prijava projekta od 240 milijuna eura. Riječ je o procjenama i planovima iz različitih trenutaka, a ne o istom potvrđenom konačnom trošku. [22–24] Godine 2013. najavljivao je oslobađanje međunarodnih redovitih zimskih letova od naknada za slijetanje i polijetanje, nastojeći poboljšati cjelogodišnju povezanost Dubrovnika. [25]
Novi putnički terminal, vrijedan 63 milijuna eura, počeo je raditi u veljači 2017., a svečano je otvoren u svibnju. Obuhvatio je povezivanje aerodromskih zgrada i četiri aviomosta te bio dio projekta razvoja i obnove ukupno vrijednog 225 milijuna eura. [29] Prema izvještaju objavljenom pri promjeni uprave, aerodrom je 2017. ostvario približno 2,33 milijuna putnika. [30]
Djelovao je i u međunarodnim zrakoplovnim organizacijama IAAE i ACI te kao ovlašteni auditor ICAO-a. Dana 14. svibnja 2024. izabran je za izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore, koji upravljaju aerodromima u Podgorici i Tivtu. [1] Dubrovački vjesnik 20. svibnja 2024. piše da je već preuzeo dužnost. Kasnija konferencijska biografija početak smješta u srpanj; zbog nesuglasja točan datum preuzimanja ostaje za dodatnu provjeru. [4,31]