Luce
Popović

Luce Popović, rođena Miladin (1. veljače 1945. – 17. ožujka 2025.), bila je dubrovačka humanitarka i dugogodišnja volonterka Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik. Tijekom Domovinskog rata pomagala je civilima na relaciji Dubrovnik – Cavtat, a nakon rata ustrajno je čuvala uspomenu na stradale putnike Aurore.

U Crveni križ uključila se krajem studenoga 1991. Pohađala je osmogodišnju školu u Cavtatu i poznavala mnoge stanovnike Konavala. Auroru je pratila zajedno s Nikicom Greguš jer se za uplovljavanje u okupirani Cavtat tražila prisutnost predstavnice Crvenog križa. Putovala je redovito, ponekad i dvaput dnevno, te pomagala pri ukrcaju civila i prijenosu hrane, lijekova i poruka. U vlastitom svjedočanstvu opisala je i prenošenje skrivenih poruka iz Dubrovnika prema Cavtatu.

Na Gospu Kandeloru, 2. veljače 1992., ona i Nikica Greguš odnijele su braniteljima na Srđu kolače koje su pripremile cavtatske časne sestre. Paket je najprije pregledan u Hotelu Zagreb, a za odlazak na Srđ dobile su dopuštenje Eduarda Čengije. Ondje ih je dočekao Srećko Kljunak. Zabilježila je i svakodnevna pristajanja Aurore u Platu, gdje su se ukrcavali i iskrcavali radnici hidroelektrane.

Dana 6. svibnja 1992. preživjela je potonuće Aurore nakon sudara s Ilirijom u gruškoj luci. Nesreća se dogodila u 16:43, a poginulo je deset ljudi, među njima troje djece. Crveni križ u oproštaju od Luce istaknuo je da je pomagala putnicima i posljednja napustila brod. Prema njezinu sjećanju, iz mora ju je izvukao Mirko Đuka-Alemani, a pri izlasku na rivu pomogao joj je zapovjednik Mimica. Poslije je svjedočila u Rijeci u postupku povezanom s nesrećom.

Godinama je 6. svibnja u gruškoj luci polagala vijenac i molila za poginule. Zauzela se i za održavanje mise zadušnice u dubrovačkoj Katedrali. Njezin dugogodišnji trud oko trajnog obilježavanja tragedije ostvaren je 6. svibnja 2022., kada je u Gružu, na tridesetu obljetnicu potonuća, otkrivena spomen-ploča s imenima žrtava.

Na obilježavanju 140. obljetnice humanitarnog rada dubrovačkog Crvenog križa u Kazalištu Marina Držića 2018. primila je jubilarnu zahvalnicu Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik. Njezin je doprinos istaknut i uz predstavljanje knjige Ive Oreškovića „Heroji bez puške – Crveni križ u Dubrovniku 1991.–1992.“ u svibnju 2024.; autor je posebno naglasio njezine odlaske u okupirani Cavtat i tamošnju komandu JNA.

Preminula je 17. ožujka 2025. Dubrovački Crveni križ oprostio se od nje kao od volonterke koja je izlagala vlastiti život kako bi dostavila pomoć i poruke ljudima na okupiranom području te desetljećima čuvala sjećanje na žrtve Aurore.