Aurora

Aurora je bila drveni motorni putnički i izletnički brod dubrovačke turističke agencije Atlas. Prema povijesti Atlasove flote koju je objavio Marijan Žuvić, izgrađena je 1954. u Malom Lošinju kao minolovac klase 111. Atlas ju je 1965. kupio od Jugoslavenske ratne mornarice i preuredio za turističke plovidbe. Brod je bio dug 30,2 i širok 4,9 metara, s dva MAN-ova motora ukupne snage 800 KS i brzinom od 11 čvorova. Pomorski leksikon za Atlasovu flotu 1986. navodi 99 bruto registarskih tona i kapacitet od 116 putnika.

Tijekom Domovinskog rata Aurora je održavala humanitarnu putničku vezu Dubrovnika s okupiranim Cavtatom. Prevozila je stanovnike, hranu, lijekove i poruke, a pristajala je i u Platu radi prijevoza radnika hidroelektrane. U pratnji putnika sudjelovali su volonteri Crvenog križa Luce Popović i Nikica Greguš. U tom je razdoblju brod postao važna svakodnevna veza razdvojenih obitelji i naselja.

Na povratku iz Cavtata 06/05/1992. u 16:43, u gruškoj se luci sudario s Jadrolinijinim trajektom Ilirija i potonuo. Zapovjednik Aurore bio je Josip Wagner. Prema podacima Grada Dubrovnika, na brodu se nalazilo ukupno 96 putnika i članova posade. Poginulo je deset osoba, među njima troje djece. U spašavanju su sudjelovali lučki djelatnici, pomorci, građani i posade obližnjih plovila.

Tragedija se obilježava svake godine. Na tridesetu obljetnicu, 06/05/2022., u Gružu je otkrivena spomen-ploča žrtvama. Luce Popović, koja je preživjela potonuće, godinama se zalagala za trajno obilježavanje mjesta nesreće.

IZVORNA GRAĐA IZ MONOGRAFIJE (2025.) Navod obuhvaća i kontekst drugih brodova prikazanih na istoj stranici.

[Stranica 106] Sudar Ilirije i Aurore Grad Dubrovnik i okolica bili su pod opsadom neprijateljskih snaga koje su ga htjele zauzeti i pokoriti, ali nisu uspjeli. Tog kobnog 6. svibnja 1992. Atlasov brod AURORA vraćao se iz tada okupiranog Cavtata s 96 putnika i članova posade. Zbog povremene pucnjave iz smjera Lozice, AURORA se nastojala skloniti uz Jadrolinijin trajekt ILIRIJU koji je također uplovljavao u Gruž s humanitarnom pomoći. ILIRIJA je ipak bila čelični i dosta veći brod te je AURORI davala sigurnost ploveći paralelno uz nju. Nažalost, pri kraju plovidbe došlo je do sudara gdje je ILIRIJA udarila u AURORU, nakon čega je AURORA veoma brzo potonula. Uslijedila je brza pomoć svih plovila koja su se našla u blizini, većina putnika je spašena, ali za desetoro putnika ova nesreća završila je tragično. Nažalost, u sudaru brodova poginuli su Lucija Mandun, Mato Letunić, Luce Letunić, Senka Kralj, Romano Kralj (8), Andrea Banović (3), Nikolina Banović (5), Jele Bogišić, Šima Grbešić i Nikola Bulum. Sve se poduzelo za spašavanje, i zapovjednik ILIRIJE je skočio u more nakon što je zaustavio brod i predao zapovijedanje svome zamjeniku, prvom časniku palube. Hitna pomoć je već bila na obali, ali njih desetoro nije preživjelo ovu pomorsku nesreću koja će se pamtiti kao najveća u novijoj povijesti na našoj obali Jadrana. U luci Gruž je podignuta spomen ploča za poginule, a svake godine na dan potonuća predstavnici Grada, preživjeli putnici te rodbina i prijatelji nastradalih spuštaju vijence u more u spomen na žrtve ovog tragičnog događaja.